Nadzemni tok rijeke javlja se, u ljetnom periodu, tek kod Crnog vrela podno sela Vujanića. Rijeka se dalje probija plitkim kanjonom do Žegarskog polja. Tok je ovdje prilično bujičav za visokih voda i zasječen krupnim kamenim monolitima. Na izlasku iz kanjona zaredalo se nekoliko mlinova prepriječivši tok rijeke svojim branama obraslim u sedru. Iako ih je malo sačuvanih, fascinantan je pokrov na ovim mlinovima izrađen od tankih slojeva kamenih ploča. Žegarsko polje omeđeno je s jedne strane brdovitim područjem Bukovice, a s druge rijekom Zrmanjom. Rijeku premošćuju dva kamena mosta, jedan koji vodi od Kaštela Žegarskog za Nadvode, a drugi prema Krupi. Zrmanja tu prima i svoje prve pritoke potok iz Mijića vrela, povremeni potok Suvaja s vrelom Suvaja i vrelom u spilji Velika Kusača te potok s vrelom u Milića spilji. Zrmanja postepeno nakon Žegara ulazi u duboki kanjon čije se strme i siparaste strane uzdižu mjestimično i preko 300 metara uvis. Ovo je vjerojatno i najljepši dio rijeke. Podno isturenih kukova rijeka je mjestimično formirala plažice od čistoga bijelog šljunka. Na Paninom kuku, podno kojega Zrmanja s desna prima svoju najveću pritoku Krupu, vidljivi su tragovi negdašnje utvrde.

    Ojačana Krupom izrazito sedrotvornog karaktera, Zrmanja mijenja svoje lice. 200-tinjak metara nizvodno od utoka Krupe, zajarmio je rijeku 11 metara visoki Visoki buk, najviši slap na rijeci Zrmanji. Ljepotom kojom resi cjelokupni krajolik, ovaj sedreni orijaš nedvojbeno će osvojiti svakog promatrača.
 Tragedija koja se, međutim, dogodila u kolovozu 2001. godine, kada se sa Visokog buka odlomila sedrena gromada odnijevši pri tome jedan ljudski život, upozorava nas kako u prirodi opreza nikada nije previše. Na dijelu toka nizvodno od Visokog buka ističe se Obli kuk, potpuno zaobljena šiljasta stijena smještena na lijevoj strani toka okružena vodom. Interesantna je i pojava desetak starih probijenih sedrenih slapova prosječne visine 6 - 8 m, koji su razmješteni na dijelu toka od Visokog buka do sela Ogari. Oni također svjedoče o prirodnim promjenama koje pripadaju davnoj geološkoj prošlosti. Kod Ogarovog buka kanjon prestaje i rijeka teče uz polja sve do slapa Muškovci i dalje do Berberova buka. Nizvodno rijeka prima pritoku Dobarnicu, a na lijevoj obali smještena je kula Klisina. Odavde se rijeka širi u akumulacijsko jezero reverzibilne hidroelektrane "Velebit". Ispod brane rijeka teče blagim kanjonom te nizvodno od ruševina grada Stari Obrovac pada niz Jankovića buk posljednji slap na Zrmanji. Na Jankovića buku markantni su ostaci nekadašnjih mlinova. Ovo je omiljeno izletište za posjetioce koji dolaze turističkim brodovima iz Obrovca, ali i onih koji dolaze gliserima iz ljetovališta na obalama Novigradskog mora, tražeći u Zrmanji osvježenje od ljetnih vrućina. Za niskih vodostaja ljeti ispod samog slapa osjeća se snažan utjecaj mora. Naime, ispod tankog sloja slatke vode osjeća se slana morska voda iako do ušća slijedi još 17 km toka, a i razina vode se mijenja ovisno o plimi i oseki. Grad Obrovac smješten je na samoj obali rijeke, a stari i novi dio grada povezuje most preko kojeg vodi prometnica od Zagreba preko Plitvica prema Zadru. Na lijevoj obali iznad grada ruševine su utvrde knezova Kurjakovića (Donji Obrovac), a malo dalje i vertikalna litica Skočaj. Nizvodno od Obrovca, na desnoj obali, nalazi se staro groblje podignuto na ostacima nekadašnjeg benediktinskog samostana u Grkovcu, a nedaleko je i kapelica Sv. Nikole na suprotnoj lijevoj obali. Pličine uz obalu označene su nezgrapnim crvenim i zelenim pomorskim oznakama i gusto obrasle trskom. Odavde se kanjon ponovo produbljuje, a krhka vegetacija napušta njegove padine. Od stijena Fratri rijeka se osjetno širi, a duž kanjona protežu se strmi sipari mjestimično isprekidani liticama uslojenih vapnenaca. Ovo kršje i gomile potpuno ogoljelog kamenja vjerojatno bi davale jednu hladnu sliku , da naizmjenično nisu obojane čitavim spektrom nježnih tonova sive, plave, žute, pa i crvenkaste boje. Nedaleko stijena zvanih "vrata Kraljevića Marka", smjestila se na lijevoj obali tvrđava Pržunac čija se kula još jasno ističe na vrhu stijene. Posljednjih 2 km toka sipare su zamijenile visoke okomite litice koje su Zrmanju stisnule u uzak tjesnac pred samim ušćem u Novigradsko more. Taj tjesnac zajedno sa stijenom koja viri iz mora na samom ušću rijeke čine upečatljivi prizor koji zauvijek ostaje u pamćenju svakog posjetioca ove prekrasne rijeke.